(Ova priča se dogodila u izmišljenom naselju. Svaka sličnost sa izvesnim ljudima i događajima je zlonamerna, a možda i nije. Sve je istinito, a naročito ono što se nije dogodilo).
Smrt člana porodice je bolno i teško iskustvo za one koji posle njega ostaju. Tuga, pitanja da li je moglo drugačije, šta se desilo, prihvatanje gubitka.
Međutim, uz pomoć raznih baba, deda, tetki, strina, taj proces često postane komičan. Priprema pogreba i sam pogreb. Babe diktiraju: ponesite brašno, žito, vino, pogaču, dve velike činije, jedna može i da bude stara, nije bitno, ionako će da se baci, pet malih činija, zejtin i ostalo. Spisak izgleda kao spisak za kupovinu.
Spremite šta ćete da obučete pokojniku, sve da spremite, nemojte nešto da zaboravite. Sad stavite garderobu za sanduk. Nemojte da zaboravite gaće, na jednoj sahrani smo zaboravili da stavimo gaće. Ok, nalazimo i gaće. Neko se setio mobilnog telefona. Razvi se polemika da li staviti mobilni ili ne. Presuđeno je protiv, bez mobilnog, ali ne zaboravite lekove.
Pokojnik je dostojanstveno ispraćen, a članovi porodice umesto da na miru tuguju, prebiraju po glavi da li su stavili sve potrebno. Pomeni, sedmodnevni, četrdesetodnevni i ostali. Opet spisak šta sve treba da se ponese. Najpre je došlo do tihe režeće svađe oko sveća. Koliko sveća treba upaliti, sve ili određeni broj. Da sveštenik nije naišao da razreši dilemu ko zna šta bi se desilo.
Prisutne babe koje su došle zbog svega, samo ne zbog onog zbog čega su trebale krenuše u ofanzivu zagledanja i ogovaranja, šapatom, ali dovoljno glasno da ih svi čuju.
Šta su izneli, ja sam na mog muža do godinu dana nosila đuveč i banicu, toj je najviše voleja. Druga se ubaci, daj mi od tuj banicu da vidim dal su gu sukale ili kupile. A na sahranu bile li ste, snaška plakala li je. Moreee, kude plakala, pa ni deca ne nosiv crninu.
Bila li je ostavinska, što li gi je ostavija. Sigurno je ostavija nešto, nego dal će umev da iskoristiv, da ne rasprodav sve. A žito vidim kupile, ne su mogli da ispoštujev da skuvav, ja sam si sve kuvala, sramota od narod. Ma dobro, toj, ali suhomesnato kude gi je, trebali su suhomesnato da kupiv.
Tu sam se isključio. Posle suhomesnatog ni one gaće sa početka mi nisu teško pale.