U Kumanovu je, na vojnom aerodromu, 9. juna 1999. godine, 15 minuta pre ponoći, potpisan Vojno tehnički sporazum, kojim je označen kraj NATO bombardovanja SR Jugoslavije. Sporazum su, sa britanskim generalom Majklom Džeksonom, potpisali general vojske Jugoslavije Svetozar Marjanović i general srpske policije Obrad Stevanović.
Sporazumom je Miloševiću dat rok od 11 dana za povlačenje Vojske Jugoslavije i srpske policije sa Kosova. Istovremeno je počeo ulazak međunarodnih mirovnih snaga (KFOR) – ruskih vojnika koji su bili stacionirani u Bosni i Hercegovini i trupa NATO iz Albanije i Makedonije.
Potom je, na teritoriji Srbije i Crne Gore, uz celu administrativnu liniju sa Kosovom, uspostavljena Kopnena zona bezbednosti (KZB). To je zaštitni pojas oko Kosova širok pet, dug 402 km kilometara, a površine od 2010 km kvadratnih. KZB je podeljena na sektore A, B, C i D. Sektor B trasiran je na teritoriji opština Bujanovac i Preševo u dužini od 90 km. Sporazumom je, takođe, jugoslovenskim avionima bilo zabranjeno letenje do 25 km od administrativne linije sa Kosovom.
Odredbama ovog sporazuma, KFOR je dobio zadatak da razoruža pripadnike Oslobodilačke vojske Kosova (OVK).
Savet Bezbednosti izglasao Rezoluciju 1244
Sledećeg dana, 10. juna 1999. godine, članovi Saveta bezbednosti UN, izglasali su Rezoluciju 1244. kojom je odobreno međunarodno vojno i civilno prisustvo u Saveznoj Republici Jugoslaviji i uspostavljena privremena administrativna misija UN na Kosovu – vršenje civilnih administrativnih funkcija, nadgledanje razvoja institucija, održavanje izbora, održavanje reda i mira, zaštita ljudskih prava i siguran povratak izbeglica.
Tim činom je SR Jugoslaviji garantovan suverenitet i teritorijalni integritet, a Kosovo postalo međunarodni protektorat pod upravom Misije Ujedinjenih nacija (UNMIK) i Međunarodnih mirovnih snaga (KFOR).
Neposredno potom Kosovo je napustio kompletan sastav Vojske Jugoslavije i Srpske policije sa ogromnom ratnom opremom i oružjem. U tim nepreglednim kolonama iz nekoliko pravaca, sa Kosova je u Srbiju izbeglo više od 200.000 kosovskih Srba i nealbanaca.
No, odlukama službenog Beograda, posle potpisa Kumanovskog sporazuma, najveći broj pripadnika vojske i policije, sa velikom ratnom opremom, stacionirani su u gradovima i opštinama neposredno uz Kopnenu zonu bezbednosti, posebno u Bujanovcu i Preševu, što je bilo stalna pretnja miru i normalnom životu.
Radoman Irić
Napomena: Prenošenje teksta ili delova teksta nije dozvoljeno bez kontakta redakcije i odobrenja autora feljtona.