Samo što sam sinoć na FB „okačio“ prvu priču/kolumnu za portal VOM, prve su reagovale koleginice Slađana Tasić iz Vladičinog Hana i Jelena Stojković iz Vranja, obe novinarke sa pozamašnim pedigreom.
Njihovi komentari su me vratili u vreme kada je nastajala moja arhiva.
Prva dokumenta u toj arhivi su iz 1971. godine, kada je grupa studenata Fakulteta političkih nauka u Beogradu, pokrenula fakultetske novine „Politikolog“. U prva četiri broja bio sam tehnički, a od broja 5. glavni i odgovorni urednik.
Intenzivniju novinsku i foto dokumentaciju napravio sam u naredne tri godine, u redakciji lista „Student“ u Balkanskoj 4. kroz koju su prošla velika imana srpskog i jugoslovenskog novinarstva. Prvi urednik mi je bio Vranjanac – Slobodan Jovanović, kasnije prvi čovek „Politike ekspres“ i „Tanjuga“.
Jake arhivske temelje stvorio sam u rodnom Prijepolju od 1. jula 1975. do 31. avgusta 1980. godine. Ipak, kruna svega je ono što sam napravio u Vranju od 1. septembra 1980. (Radio Vranje, Simpo, Slobodna reč, Yumco).
Od 1. maja 1995. kao honorarni dopisnik, i „domaći izdajnik“ i „strani plaćenik“, imao sam više tezgi nego Bujkovačka pijaca u Vranju.
Napokon, zbog čega ovu drugu kolumnu pišem na novu temu?
Kada je, 8. decembra 1994. godine, kolega Vukašin Obradović u Vranju krenuo sa projektom „Vranjske“, ja sam se obradovao kao kuče! Tu svoju radost izrazio sam na sledeći način:
Blizu 3.000 (ne sećam se broja) dokumenata, fotografija iz novina, originalnih fotografija, karikatura… sa registrom, spakovanih i razvrstanih u koverte i fascikle, predao sam kao moj poklon vlasniku i redakciji novina „Vranjske“.
Toga se sećam kao da je juče bilo 👏🏻