Skontaš da si se zaje*ao u prvih petnaest minuta nakon buđenja uz agresivni alarm (da l’ iko realno može da se probudi uz one zvuke prirode..) i takvo stanje u eri samo-osuđivanja nije retkost zar ne?
Samo što ovo od pola sedam jutros nije nikakva dubioza već klik u glavi da ti je danas zapravo slobodan dan dok panika divlja i razmišljaš kome od kolega da kukaš da te zameni jer kad ti je drugi dan (onih dana) nije ti baš do konjičkog kluba.
Naravno da sledi beskrajno skrolanje po Instagramu i news feed-u, ne zato što skontaš da si slobodan nego zato što to inače radiš do poslednjih 10-15 minuta dok se ne pretvoriš u furiju koja kasni. Po ko zna koji put dok usput zatvorenog oka i nespretnim levim palcem (jer te mrzi da oba koristiš) odgovaraš na mejl stigao sa adrese koja se završava sa “gov.mt”, odgovaraš na zaostale poruke od noćas, šalješ drugarici smešan 9gag sadržaj i Insta priče prerađenih hitova sa humorom za jednokratnu upotrebu (ona to zna zato mi story i gleda)…..iiii bam! Eto ih vidi vidi niotkuda motivacioni natpisi opet o tome kako se život dešava usput!
Znate već kako ono ide, dok ti učiš, radiš, ideš na loše dejtove, skrolaš, odrađuješ to-do listu, plaćaš račune, plaćaš profi šminku za običan izlazak (a ne ideš kod ginekologa), plaćaš previše krpice koje ti se baš i ne sviđaju ali su u trendu (kao one košulje sa rukavima sa ogromnim karnerima voimjaoca pu pu pu) odrađuješ ulogu ćerke, sestre, devojke, koleginice, majke i tako dalje i tako dalje, život je isključivo, kažu oni pametniji, iskusniji, talentovaniji, boljeg izgleda (sa Instagrama je l’ te) ono što ti se dešava usput.
Pre nego što ti se mozak instant skuva (od rano sabajle) možda bolje da prvo skuvaš kafu (opet šerpa jer džezvu nemaš), usput sipaš u mašinu deterdžent i omekšivač koji je bio na akciji dok se voda greje. Izvadiš usput puter da ti se malo omekša, umiješ se ledenom vodom i pereš zube dok češljaš drugom rukom kosu, usput pokupiš veš iz korpe, usput jednom rukom stavljaš Arabiku u šerpu kao da praviš kačamak a ne kafu, usput guraš veš i zatvaraš dok krajičkom oka paziš na kafu, usput dohvatiš šolju i sipaš jednom rukom dok drugom hvataš biskvit sa police, usput obrišeš džogerom vodu oko frižidera koji opet curi, gad, i opereš tu prokletu šerpu, usput pokupiš punjač za laptop i psuješ nestali adapter za malteške utičnice, usput postaviš story na kojem su kafa, isti taj laptop i cveće ubrano juče usput na putu do stana, usput odgovoriš na poruku da pišeš i na pitanje o čemu odgovaraš da pišeš usput, bezveze, treniraš pisanje. A mogao si da nastaviš kao sav normalan svet da skrolaš ispod ćebeta.
Sve što si hteo da zaključiš, napišeš i podeliš sa ljudima koji će možda usput otvoriti link sa tvojim usputnim tekstom jeste da ti verovatno planinski buntovni geni ne dozvoljavaju da veruješ insta motivatorima da si go*no i nisi dovoljno uspešna/uspešan jer dozvoljavaš da ti se život dešava samo usput.
Pre nego što ti se mozak skuvao, kofein je proradio, šolja se zaprljala a misli razbistrile. Prvo, kad bi obaveze bile život zvale bi se tako a ne obaveze (ha kako sam duhovita šta je ovo) i one jednostavno idu uz život kao Mesec uz Zemlju. Drugo, najbolji savet (pa od koga ako nije od tetke) kog se retko setiš: srećan život podrazumeva izbegavanje praznog hoda (bukvalno čak i na putu od kupatila do kuhinje)… Odnosno, sve što “moraš” da uradiš za sebe ili za drugog, čime god da se baviš, voleo ili ne to što radiš, šta god da si u horoskopu, imao ili nemao SNS člansku knjižicu (važi za vas koji živite u Srbiji) radi usput, odjednom ili raščlani. Jer, rutina je presudna, ne motivacija! Rutina je ta koja spašava od skrolanja, rutina je ta koja će vas spasiti od ovakvih usputnih tekstova i objava nekog ko je zaboravio da ima slobodan dan.
Jedino tako je život – život (ne brini odlično ti ide) a obaveze (ono što se dešava u zagradi) rutina.
Sanja Petrov