Humanost, razumevanje i lјubav. Neobična porodična priča koja se u Vranju prepričava više od četiri decenije primer je kako i netipična porodica kada živi u slozi ona može da bude primer jedinstva, snage i lјubavi u dobru i zlu.
Sada već davne 1981. godine čaršijom se pronela vest da jetrva jetrvi rađa dete. Mali grad u kome se svi poznaju, Verica i Ljubinka prijatne žene domaćice za primer, dve jetrve koje su se slagale uvek. Verica majka več poodrasle dete, Ljubinka umorna od borbe za potomstvo.
Na svet je 2. jula došla Jelena, rodila ju je Verica Marinković, za nju i dan danas majka, a celog života ju je čuvala kao malo vode na dlanu, pokojna mama Ljubinka (strina).
Verici sigurno nije bilo lako, ali donela je odluku jer je gledala kako se njen dever Uroš i njegova supruga uzalud muče da dođu do potomstva obilazeći brojne lekare.
Radili su to lјudi i ranije, zbog imanja, zbog emocija, ali nebitno tada je to bilo čudno za Vranje, ali ja sam od kako znam za sebe imala dve majke i dva oca. Dve, ali u stvari jednu porodicu. Nikada nisu krili od mene i hvala im na tome – kaže Jelena Marinković (43), Vranjanka koja danas živi I radi u Beogradu.
Iako su akteri priče njen biološki otac, strina i stric preminuli, nedavno je ostala i bez najstarijeg brata ipak Jelena se ne libi da priča o svojoj porodici jer njena priča inspiriše i pokreće lјude da i kada im je teško shvate da ima dobrih lјudi koji dele svoju sreću darujući i ono najdragocenije na svetu.
Bilo je trenutaka i fazi odrastanja kada sam se osećala kao da ne pripadam ni jednoj ni drugoj kući. Ali sam vremenom shvatila da su moje porodice I on ana Oglednoj stanici I ona u naselјu Odžinka obična porodica koja se desila pod neobinim okolnostima. Shvatiš vremenom da su dve mame i I dve tate bogatsvo koje nema cenu. Jer, i stric i strina za mene su uvek bili mama i tata, kao i za moje prijatelјe, jer su me i oni odgajali, voleli i pružili sve. Uvek se sa osmehom setim detinjstva i mladosti, brojnih anegdota i iskonske lepote živlјenja u netipičnoj, ali složnoj porodici – kaže Jelena.
Sa setom u očima i blagim osmehom ona nam kaže kako je dupla lјubav koju je celi život primala imala i duplu odgovornost, a sada se i pod teretom života koji su se ugasili tuga duplo veća. U svom radila je sa decom bez roditelјa, sretala mnoge lјude koji su vodili bitku za potomstvo i uvek je rado prenosila iskustvo.
Uvek mi je smešno kako to zbunjujuće deluje na lјude, valјda misle da je to traumatično iskustvo, a ne blagoslov. Prijatelјi s kojima sam odrastala razumeju, jer su i oni delili moju bliskost sa svim mojim roditelјima. Uostalom, tako smo svi mi spoznali veliku istinu: da je roditelјstvo pre svega lјubav, a onda sve ostalo – kaže ova Vranjanka.
Jelena ima sestru Suzanu, koja je majka troje dece, a uskoro će postati i baka. Nažalost, njen brat Boban, otac dve ćerke, preminuo je pre par godina, a Jelenina uloga tetke njegovoj deci se nikada nije promenila. Suzana i Boban su, baš kao i Jelena, na ovu priču gledali sa puno lјubavi i nikada im nije predstavlјala bilo kakav problem.