Manastir Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana nadomak sela Gornje Žapsko, na dvadesetak kilometara od Vranja, danas proslavlja svoju manastirsku slavu.
Manastir Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana smešten je na proplanku i okružen gustom šumom, na visini od 670 metara nadmorske visine. Pisani izvori svedoče da je manastirska crkva, na temeljima stare, srednjevekovne, obnovljena u vreme kneza Miloša Obrenovića, mitropolita Petra (Jovanovića) i episkopa niškog Grigorija, 1843. godine. Samo nekoliko kilometara udaljen od Ristovca, nekadašnje granice sa Turskom, manastir je do oslobođenja, 1912. godine, imao značajnu stratešku i misionarsku ulogu.
Početkom dvadesetog veka u njemu je osnovana Psaltirska bogoslovija ili Versko-učiteljska škola, u kojoj se školovalo oko četrdeset sveštenika. Iz jedne od mnogobrojnih svešteničkih porodica u Gornjem Žapskom, potekao je i jedan od naših najvećih bogoslova, molitvenika i propovednika dvadesetog veka, arhimandrit Justin Popović.
Tridesetih godina dvadesetog veka u manastiru je utočište našao belogardejski kapetan Nikolaj Sofronjicki, koji se desetak godina sa pomena vrednom ljubavlju starao o njemu. Tokom Drugog svetskog rata, manastirski konak zapaljen je od strane Bugara.
Godine 1953. u Manastir Svetog Stefana dolazi sestrinstvo na čelu sa mati Ilarijom. Suočene sa brojnim teškoćama u prvim posleratnim godinama, monahinje su napustile ovu svetinju 1959. godine i raselile se po drugim manastirima širom Srbije. Tada je ova svetinja potpuno zapustela.
Zapušten, obrastao u trnje i korov, sav zapreten u šibljiku, čini se – čitavu večnost neokađen, bez službe, slavopoja i života, Manastir Svetog Stefana čekao je neko bolje vreme. I konačno, krajem prošlog veka, pokrenuta je inicijativa za njegovu obnovu.
Na sastanku od 19. maja 1992. godine u Manastiru Svetog Stefana, doneta je odluka o obnavljanju crkve i manastirskog konaka.
Već početkom 1994. godine, doselilo se sestrinstvo na čelu sa igumanijom Jefremijom. Danas ovde živi šesnaest sestara, koje se svojim skromnim pregnućima trude da ovu malu ali retko lepu svetinju na samom južnom braniku naše domovine, očuvaju i ukrase, a započetu duhovnu i materijalnu obnovu nastave.
Pored spravljanja preparata od lekovitog Pored spravljanja preparata od lekovitog bilja i pčelarstva, sestrinstvo manastira Svetog Stefana bavi se i ikonopisom, u kome se neguje drevna vizantijska tradicija jajčane tehnike. Umetnosti vizantijskog ikonopisa monahinje su se naučile u Grčkoj. Osim toga, sestrinstvo se bavi i prevođenjem i izdavanjem delâ Prepodobnog Pajsija Svetogorca, za koje ima blagoslov i pismenu dozvolu manastira Svetog Jovana Bogoslova u Surotiju, kao nosioca autorskih prava. Do sada je iz štampe izašlo jedanaest naslova. Aktivno radi i stolarska i duborezačka radionica.