Kako su se Rusi tako lako snašli u Srbiji? Mnogi su se zapitali, jer svima koji ih imaju u komšiluku deluje kao da su oduvek tu. Ali to nije slučajnost. Ruska i srpska kultura se prepliću više nego što mislite.
Na prvi pogled, ne očekujemo da ima mnogo zajedničkih tačaka između daleke Rusije i naše male balkanske zemlje, ali kada zagrebemo ispod površine, otkriva se bogato preplitanje tradicije, istorije, umetnosti i mentaliteta. Baš kao što su Moskva i Beograd udaljeni geografski, ali su bliski duhom, tako su i ruska i srpska kultura ponekad neverovatno srodne. Pokušaćemo da prođemo kroz glavne sličnosti i razlike između ruske i naše kulture.
Pravoslavlje kao temelj
Pravoslavna vera ima jednu od najvažnijih uloga u obe kulture. Ruska Pravoslavna Crkva i Srpska Pravoslavna Crkva dele slične verske rituale, ikonografiju i liturgijske prakse. Obe crkve neguju liturgijske obrede obogaćene simbolizmom i duhovnošću. Ikonografija, kao važan deo pravoslavne religije, prenosi iste duhovne poruke kod oba naroda, vizuelno oduševljavajući vernike širom sveta.
Međutim, važnost pravoslavlja se ne ograničava samo na verske rituale i ceremonije. Ona prožima i oblikuje umetnost i arhitekturu, dajući im karakterističan identitet. Crkvene građevine i u Rusiji i u Srbiji, sa impozantnim kupolama i ikonostasima, predstavljaju monumentalna dela. Takođe, moralne vrednosti koje proizilaze iz pravoslavlja formiraju temelj etičkog sistema naših kultura kod najvećeg broja stanovnika.
Poštovanje tradicije, porodice i zajednice, kao i solidarnost i saosećanje prema drugima, duboko su ukorenjeni u pravoslavnoj veri. U pitanju su principi koji se manifestuju kroz svakodnevno ponašanje naroda, pa onda ni ne čudi što se prepoznajemo i lako uklapamo jedni sa drugima.
Bogata književna tradicija
Rusi i Srbi vole da se izraze kroz književnost. Vole duboke priče koje zaokupljaju, koje nam pomažu da razumemo svet oko sebe. Pisci poput Puškina, Tolstoja, ali i naši Andrić i Crnjanski, znali su kako da čitaoca uvuku u svoj svet rečima.
Ono što je, definitivno, zajedničko za ova dva naroda je ljubav prema dubokim, slojevitim pričama koje istražuju ljudsku dušu. Njihova književnost nije samo gomila reči na papiru – to su živopisni svetovi, mesta gde se susreću tuga, radost, patnja i nada. Tako da, iako smo možda razdvojeni geografski, naša ljubav prema književnosti nas povezuje na način koji prevazilazi granice i jezičke barijere. Kada čitamo dela ovih velikana, ulazimo u male univerzume koji su bliski i Rusima i Srbima.
Jezik
Prvo što nam privlači pažnju jeste sličnost između srpskog i ruskog alfabeta. Oba jezika koriste ćirilično pismo, što je posledica istorijskog uticaja pravoslavlja. Iako se slova u oba pisma razlikuju, mnogi se lako prepoznaju i imaju slične ili iste fonetske vrednosti. Dalje, postoji mnogo reči koje su slične ili čak iste u oba jezika, što je rezultat njihovog zajedničkog slovenskog porekla.
Na primer, reči poput „kuća“ (дом u ruskom, kuća na srpskom), „brat“ (брат u ruskom, brat na srpskom) i „voda“ (вода u ruskom, voda na srpskom) su prepoznatljive i razumljive govornicima oba jezika. Sličnost se primećuje i u gramatičkoj strukturi. Recimo, oba jezika koriste padeže kako bi označili odnos između reči u rečenici, kao što su nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, instrumental i lokativ.
Pored toga, srpski i ruski jezik imaju slične glasovne promene koje se javljaju u zavisnosti od konteksta ili položaja reči u rečenici. To se najviše odnosi na promene u obliku reči ili dodavanje određenih prefiksa ili sufiksa kako bi se izrazio određeni smisao. Ipak, pored svih sličnosti, ne možemo se tako lako sporazumevati u svakodnevnom govoru, ali se snalazimo zahvaljujući tome što postoji sudski prevodilac za ruski jezik.
Umetnost i muzika
Ruska baletska tradicija je zaista svetski poznata i očaravajuća. Ovde je baletska umetnost sinonim za gracioznost i tehničku savršenost. Od „Labudovog jezera“ Pjetra Iljiča Čajkovskog do „Carstva Svetlosti“ Sergeja Prokofjeva. Tu su i slavna baletska imena kao što su Marija Taglioni, Vaslav Nijinski i Ana Pavlova.
Njihove izvedbe su inspirisale generacije umetnika širom sveta i obeležile najvažnije trenutke u istoriji baleta. Naravno, ni klasična muzika nije zaobiđena u ovoj priči. Rahmanjinov, Prokofjev i Stravinski samo su neka od imena koja su stvorila remek-dela klasične muzike.
Sa druge strane, srpski narodni plesovi i muzika odišu energijom i strašću. Živopisna kola, pa i melanholične narodne pesme, najbolje objašnjavaju dušu i srce našeg naroda. Kroz ove ritmove i melodije, srpska tradicija i identitet očuvali su se kroz vekove. Ljubav prema lepom nam je glavna nit koja nas povezuje.
Gostoljubivost i porodične vrednosti
Porodica je stub obe kulture. Rusi i Srbi poklanjaju veliku pažnju porodičnim odnosima. Zajednički obroci su posebno važni, to su trenuci kada se okupljamo oko stola da bismo podelili hranu, razgovarali i osnažili veze sa svojim najmilijima.
Gostoljubivost je takođe zajednička karakteristika obe kulture. Kada neko uđe u ruski ili srpski dom, dočekuje se kao član porodice. Gosti se počaste obilnim obrocima i tradicionalnim jelima, a domaćini se trude da se gost oseća kao kod kuće. Ova srdačnost i toplina nisu čest slučaj svuda u svetu, što su mnogi imali priliku i da iskuse.
U kulinarstvu takođe možemo videti uticaj. Na primer, upotreba mesa, krompira, luka i začina karakteristična je za oba kulturna nasleđa. Takođe, obe kulture imaju tradiciju pripreme raznih vrsta kiselih krastavaca, turšija i rakija, što ukazuje na sličan pristup hrani i piću.
Umesto zaključka – razlike
Jedna od osnovnih razlika između Rusije i Srbije leži u geografskoj poziciji i veličini. Rusija je najveća zemlja na svetu po površini, protežući se preko dva kontinenta, Evrope i Azije, dok je Srbija mnogo manja zemlja smeštena u jugoistočnoj Evropi. Teritorijalna pozicija direktno utiče na mnoge aspekte života, uključujući i kulturu.
Takođe, Rusija je bila središte moćnog Ruskog carstva koje se protezalo kroz vekove, dok je Srbija bila pod različitim vladavinama tokom svoje istorije, uključujući Otomansko carstvo i Austro-Ugarsku, što je oblikovalo njen identitet na drugačiji način. Iako su oba jezika slovenski, ruski jezik koristi ćirilično pismo, dok srpski koristi i ćirilicu i latinicu, kao posledica različitih istorijskih uticaja. To je jedan od razloga zbog čega nam je neophodan tumač za ruski, sada kada živimo zajedno.
Na kraju, iako su Rusija i Srbija različite po mnogim aspektima, više je sličnosti. Delimo zajedničke vrednosti, poštovanje tradicije, porodice i gostoprimstva. A to je, možda, najvažnije.