…..Ima ona stara Vranjska pesma „Bolan idem, viski nosim…“. U stvari, nema, ali shvatate poentu, siguran sam.
Prethodni tekst na VOM u „500 evra lek?“ je naišao i na pozitivne i na negativne reakcije. Pola mojih prijatelja iz zdravstva me je momentalno izbacilo iz prijatelja, kažu „Napisao si da smo korumpirani, a mi se ubijamo od posla“. Druga polovina kaže „Svaka ti čast, konačno neko da pokrene tu temu.“
Lekari možda nisu plaćeni shodno svom obrazovanju i težini posla koji rade, ali njihove prosečne plate su iznad srpskog (a naročito vranjskog) proseka. Uz to, veliki broj lekara radi i u privatnoj praksi. Da ne pominjemo da su (gotovo) svi u politici, a pojedini su i više u stranci nego u ordinaciji.
Elem, kad pacijent krene kod lekara, ne bi trebalo da uz brigu oko dijagnoze, lečenja i (visokih) cena lekova, brine i o tome koji je viski na akciji, i koji parfem doktorka voli. Država ovu “ legalizaciju“ očigledne korupcije pravda navikom pacijenata – „pa znate, eto, to je običaj, navikli ljudi da donose…“.
Po kuloarima se govori i da je ovo zapravo ustupak države lekarskoj branši. Maksimalni iznos od 2.400 dinara po poklonu, i 53.000 dinara ukupne vrednosti je u ovoj ekonomskoj situaciji više je od bezobrazluka.
Pojedini lekari čak pitaju da li je ovih 500 eura mesečni ili godišnji maksimum. Pošto autor ovog teksta i sam ima teško bolesnu osobu u porodici, pa nije svejedno i kao što već napisah, pacijent ne bi trebalo da uopšte razmišlja na temu „sa prazne ruke li da idem? „.
A ni lekari ni ostalo medicinsko osoblje ne bi trebali ni da traže, ni da primaju poklone. Ni skupe ni jeftine. Nikakve. Tako da kad sledeći put krenete kod lekara, dobro razmislite.
Da ne bi i Vi pevali “ Bolan idem, viski nosim, pred Dom zdravlja se zanosim…“
Ivan Trajković