Tridesetšestogodišnja Zvezdana Ilić je neko koga u Vranju poznaju ljudi kao energičnu ženu, koja ne preza od posla. Udala se jako mlada, sa dvadeset postala majka. Njena životna priča, je priča o porodičnim vrednostima, tradiciji, majčinstvu i neprolaznim kvalitetima života.
Danas je majka troje dece, radi posao u tri smene i to ne u gradu kome živi. Ipak, sve stiže i to na vreme, kaže da zbog ničega ne žali, daruje ljubavlju najvoljenije koji je ne uskraćuju za povratne emocije. Ovo je njena životna priča koja inspiriše i motiviše.
Rođena sam u Vranju, ali kao vrlo važnu činjenicu ističem podatak da sam Osnovnu školu završila u Vrtogošu, čuvenu školu „1.maj“. Jako mi je važno da to istaknem jer dve žene su poseban pečat ostavile na moje odrastanje i na moja razmišljanja nana koja me je čuvala i učiteljica Danica Kocevska koja je bila i učiteljica i majka u nekim trenucima znala je da sam jako osetljiva i bila je pažljiva prema meni, dala mi vetar u ledja i mnogo saveta koji su ostali urezani duboko u moju podsvest – priča Zvezdana sa željom da podeli što više emocija kojoj uspomene na ovaj period bude radost.
U martu 2008. godine Zvezdana je rekla sudbonosno dva svom izabraniku, danas životnom saputniku, te godine postala je majka Sari, devojčici koja ju je oplemenila i koja je učila da bude majka.
U svojoj dvadesetoj godini kada sam rodila Saru nisam imala osećaj da sam majka, dete mi je bilo poput igračke presvlačila sam je hranila i divila se malom biću – kaže Zvezdana.
Priznaje da je u potpunosti postala svesna majčinstva i u tom pogledu sazrela tek kada je rodila drugo dete sina Stefana, četiri godine kasnije. Taj osećaj je postao intezivniji godinu dana posle toga kada je na svet došla i Jelena.
Bio je to pravi osećaj i tada sam videla razliku. Sa decom sam kao njihov prijatelj vole me i njihovi drugovi pa ja uvek saznam njihove tajne simpatije i ono sto ih muči. Vole da podele samnom sitne radosti i zatraže pomoć sto me posebno ispunjava i raduje. Rastem zajedno, učim od njih i oni od mene. Posebno me raduju koncerti na kojima idem sa ćerkom i njenim prijateljima. Nikada se nisam pokajala sto sam se rano udala i ostvarila se kao majka jer ništa nisam ni propustila sada uživam sa decom u njihovom odrastanju i to me posebno ispunjava – kaže Zvezdana.
Nije uvek sve bilo jednostavno i savršeno. Naročito u periodu kada je u jednoj ruci držala flašicu u drugoj fakultetske knjige.
Doduše svekrva je bila ta koja mi je izašla u susret i čuvala bebu Saru sve vreme dok sam ja učila. Da nije bilo nje ja to ne bih nikad uspela. Diplomski sam završila tako što je samnom na ispit išla moja treća beba Jelena koju sam tada dojila pa nismo mogle da se odvajamo jedna od druge tokom završavanja. Tokom studiranja sam rodila troje dece, bila odbornica u skupštini i sve stizala zahvaljujući svojoj svekrvi Zorici – priča naša sagovornica.
Iako su njen život emotivno i savetodavno obojile jake žene koje su joj bile pomoć i vetar u leđa, kaže da suprug Božidar nikada ne deli poslove na muške i ženske, da je posvećen deci te da mu laska što pored sebe ima ambicioznu ženu.
Naš brak se zasniva na međusobnom razumevanju i podršci u poslovima i hobijima koje volimo. On ima posao koji zahteva mnogo odricanja i često odsustvovanja od kuće, ali se uklapamo i pomažemo ko koliko može i ja radim u smenama od 12 sati na naplatnoj stanici Leskovac jug kao inkasant prve kategorije u onoj prepoznatljivoj limenoj kućici. Posao je zanimljiv ali i naporan za ženu pogotovo majku sa troje dece koja ima puno obaveza i kod kuće – kaže ova mlada žena.
Dodaje da je ponosna što je tako mlada uspela da ostvari sve što zamisli, tako da je navikla da je stalno u pokretu i sve što radi, radi sa puno ljubavi,a ljubav je najveći pokretač.
Deca su već odrasla pa mi dosta pomažu u kući. Tako da sada i sa te strane imam podršku od njih. Ako zelite da budete srećni morate da odvojite vreme za sebe i porodicu i ispunite sebi dan nekim sitnim radostima. Dečicu vaspitavam tako da budu dobri ljudi da pomognu starijem, da nahrane gladnu lutalicu da zbrinu nemoćnog i da uvek imaju ljubav prema svima pa i prema onima koji im ljubav ne pokazuju. Nikada mi nije bitno bilo kakvi su đaci, doduše svi su vrlo dobri i odlični ali to nije merilo znanja niti njihove vrednosti. Učim ih samostalnosti da mogu sami da se snalaze da urade nešto sti je prikladno njihovom uzrastu i svako ima svoj zadatak u kući. Život je nepredvidljiv i decu ne treba puno razmaziti već ih učiti da budu jaka i snalazljiva u svim situacijama pa i u onim najgorim – priča Zvezdana o njenom viđenju roditeljstva.
Na kraju Zvezdana kaže da su temelji za zdravu porodicu kakvu ona danas ima postavljeni upravo u kući gde je rođena.
Živela sam i velikoj radničkoj porodici gde smo zajedno odrastali nas četvoro dece, imam dve sestre i brata, dok su mama i tata radili. Nana Zagorka koja mi je bila sve u životu pazila je na mene i jako mi je teško pala njena smrt – kaže Zvezdana.
Dok razgovaramo o običnim, a tako važnim stvarima Zvezdana sa osmehom priča kako je jutros došla iz noćne smene, najpre spremila deci doručak, pobrinula se za kućnog ljubimca koji ima tretman kućnog ljubimca, a onda uspela da odspava sat i po, jer pred njom je dan pun obaveza. Na kraju kaže da je žena „stvorena da bude nežna i jaka da sve može“.