Masakr u Dobrosinu – Albanci preuzeli KZB
Ključni čin oružanog sukoba na jugu Srbije, koji je iz temelja promenio sliku međunacionalnih odnosa i bitno uticao na sva kasnija događanja između Srba i Albanaca, desio se 21. novembra 2000. godine.
Tog dana je, u Kopnenoj zoni bezbednosti (KBZ) započela velika ofanziva oko 500 pripadnika Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca. Najveći broj njih su se sa Kosova ubacili na teritoriju opštine Bujanovac, bez obzira što je KFOR bio zadužen za bezbednost administrativne linije.
U sinhronizovanom i dobro pripremljenom planu, njihov prvi i glavni cilj je bio zauzimanje policijskih punktova, a potom preuzimanje kompletne kontrole nad KZB na teritoriji opština Bujanovac i Preševo u kojoj je bilo stacionirano oko 800 pripadnika policije.
U toj ofanzivi, popodne 21. novembra, na obroncima Dobrosina, na kontrolnom punktu Gropi, naoružani Albanci su zarobili srpske policajce Duška Gligorića (1960), Duška Đokovića (1978) i Cvetana Jovanova (1965), odveli ih u svoj logor na Kosovu, tamo ih zverski mučili i ubili. Pet dana kasnije, njihova unakažena tela, KFOR i Međunarodni crveni krst, predali su srpskim vlastima.
Istoga dana, u krajnje složenoj situaciji, do 17 časova, završeno je povlačenje svih patrola policije sa punktova u Kopnenoj zoni bezbednosti (KZB). Tim činom su pripadnici OVPMB preuzeli kompletnu kontrolu nad KZB na teritoriji opština Bujanovac i Preševo – nad pojasom koji je bio dug 92, a širok pet kilometara. Liniju odbrane Bujanovca ostala je da štiti samo jedna manja grupa pripadnika MUP, kojom je komandovao Goran Radosavljević Guri.
U noći 21/22. novembra, sa teritorije Kosova, u KZB ušlo je oko 1.000 veoma dobro naoružanih pripadnika OVPMB, čiji su sastav činili dobrovoljci sa Kosova, Albanci iz zemalja Zapadne Evrope i, kako stoji u srpskim policijskim izvorima, mudžahedini sa Bliskog istoka.
Po ulasku u KZB, ekstremisti su u svim većim selima (Dobrosin, Lučane, Končulj, Veliki i Mali Trnovac, Breznica, Muhovac, Zarbivce, Đorđevac, Čar, Ravno Bučje…) izvršili mobilizaciju vojno sposobnih Albanaca starijih od 18 godina i prisilno preuzeli veliki broj privatnih vozila za potrebe njihovih operacija.
Srbima u Bujanovcu tada je bilo najteže, jer je između njih i naoružanih Albanaca, na brdima iznad Bujanovca, ostalo po nekoliko stotina metara. Zato su oni javno tražili od lokalnih vlasti i policije da im se podeli oružje „kako bi se sami branili od šiptarskih terorista“.
Istoga dana je, na zahtev Gorana Svilanovića, jugoslovenskog ministra inostranih poslova, u Njujorku sazvana hitna sednica Saveta bezbednosti UN. U Saopštenju sa sednice „oštro je osuđen ovaj napadi na jugoslovensku policiju u demilitarizovanoj zoni“.
Radoman Irić
Napomena: Prenošenje teksta ili delova teksta nije dozvoljeno bez kontakta redakcije i odobrenja autora feljtona.